Franjo pl. Lučić

Franjo pl. Lučić, po kojem je ime dobio i naš zbor, rođen je 31. ožujka 1889. u selu Kuče kraj Vukovine u poljodjeljskoj obitelji Antuna pl. Lučića i Kate, r. pl. Puceković. Rano ostaje bez oca te odlazi ujaku Josipu Pucekoviću, župniku u obližnjem Dubrancu, koji ga školuje i gdje dolazi u dodir s glazbom. U Zagrebu pohađa gimnaziju i učiteljsku školu, a istodobno i školu Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda koji ga osposobljava kao predavača glazbe i orgulja.

U Prvom svjetskom ratu postaje ravnatelj Vojne bolnice u Zagrebu, a da bi se oslobodio vojne obaveze prihvaća mjesto učitelja u Kotarima kod Samobora gdje 1917. godine nastaje njegova Prva simfonija u f-molu.

U prosinu 1918. „izabran od naroda“, kako navodi u autobiografiji, postaje turopoljski župan. Na toj funkciji podigao je diljem Turopolaja više škola, čitaonica i knjižnica, izgradio mnoge ceste. Još kao župana izabrali su ga 1921. godine za nastavnika u novoosnovanoj Muzičkoj akademiji gdje predaje polifone predmete (kontrapunkt i fuga) i orguljanje. Dva puta bio je i rektor, od 1944. do 1945. i od 1952. do umirovljenja 1961. godine.

Smatraju ga vrsnim glazbenikom, kompozitorom i reproduktivcem na orguljama, te izvanrednim organizatorom: 1932. godine osnovao je glazbenu školu „Polyhimna“.

Posljednje desetljeće nakon umirovljenja provodi u sabiranju obilnih rezultata svog životnog puta. Umro je 16. ožujka, 1972. godine u 83. godini života.

Dr. Lovro Županović o Lučiću piše da je u glazbeni život ušao neposredno pred Prvi svjetski rat i to kao skladatelj za kojeg je osobito važno razdoblje nakon rata, u vrijeme afirmacije „novog počela, neobično plodne i kvalitetne stranice suvremene hrvatske glazbene stvarnosti“.

Njegova su ishodišta (Bach s jedne strane i hrvatski narodni melos, posebice turopoljski, s druge strane) sveprisutna u njegovu cjelokupnom umjetničkom djelu i radu. Dva njegova kapitalna djela, jedno s područja duhovne i drugo s područja svjetovne glazbe, su Missa lubilaris (koju je naš zbor prvi izveo u originalu, uz pratnju orgulja i snimio nosač zvuka) i Prva simfonija u f-molu (prva hrvatska).

Napisao je brojne skladbe za zborove, solo pjesme, te niz pjesama na narodne motive među kojima se posebno ističe „Šest solo popjevaka na turopoljske motive“. Među turopoljskim pjesmama najpoznatije su: „Tkeš si fletno“ i „Snešica“ (ispjevao Dragutin Domjanić), „Devojčica žito žela“, a napose su poznate jurjevske pjesme „Lepi Juro kres nalaže“ i „Japo, mamo hote gledet“. Lučić je napisao i mnogo crkvenih skladbi.

Za svoj rad odlikovan je 1962. i 1969. godine, a u narodu ga pamte kao znamenitog sina svog turopoljskog kraja i Hrvatske domovine.